Alen Alispahić: Kakav bih bio kao otac?
Dan mi pred prozorom ostavlja svoje sunce, svoju plavu neba. Kroz prozor vjetar, prekriva moje golo tijelo poput vela. A ja umotan u staniol svoje providnosti, blaga kupka moje jeze. Ipak, pod prozorom dan mi se poklanja, i dariva poklonima, mislim da to nije bezveze. Tako su se tri mudra kralja poklonila pred Marijom, i djetetom njenim. Nebo i zvijezde također čeznu milovanja moja i roje se sve, otpočinu na ovim

Danja Đokić: Pesme
Poljupcem Svemira orošena Trnovito jutro Čeka je da Otpakira osmijeh Kad pozlati sunce Svratit će do tebe Šireći latice njedara Zanosnim mirisom Na nezaborav Upućena Kapima rose Ukroćena (joj) Obljubljena čaška Zasuzit će od Peludne groznice Oprašena

Miloš Čupić: Portreti
Tražio sam tvoje noge među bisernim stenama, Pena, hladni talasi, tužne severne vode Tekli su poput krvi mojim debelim venama, Orhideje, agave, plavo nebo, divan miris slobode; Pesma delfina u beloj noći, široki mlečni puti, Jasni znakovi pored puta što srce sada ne sluti. Širok je obraz ko mutan Dunav, razumi što sam budala, Meni je prašina slađa od meda, drveni mačevi strele, Taj teški uzdah što sada kruži k’o da je zavesa pala,

BERISLAV BLAGOJEVIĆ: UKLETA RIJEKA
(Fotografija: Senka Trivic, “Sava kod Bosanskog Broda”, 2008. g.) Do skorije prošlosti bilo je malo poznato da je na sjeveru kontinenta nekada postojala velika rijeka koja je oticala prema jugu. Nije to bila stara rijeka kao što su bile neke druge, već neuka ali gorda rijeka stara tek nešto više od hiljadu godina. Naučnici će ovaj podatak

Zoran Ilić: Ruralne pesme
Šta sam danas izorao?! Ovo sam jutros jedva izorao jer danas u selu svako ima bar jedan traktor, a i prikolicu. U mom selu oranje je u punom jeku. Na sve strane odjekuje. Ovako je izgledalo očevo oranje, a evo malo i mog oranja! Oranje od pre neki dan nije isto što i današnje oranje. Izgled uzorane zemlje nedugo nakon oranja. Od kuće, pa do njive ničega nema osim oranja!